Nazovite nas

022 664 608

Rijeka Krka

Krška ljepotica

Rijeka Krka – krška ljepotica

Krka, ljepotica krša, izvire nedaleko od Knina, podno Topoljskoga slapa, a nakon 72,5 km, kraj Šibenika utječe u Jadransko more.

Zahvaljujući stalnom procesu osedravanja, rijeka Krka je kao krški fenomen neprocjenjiv poklon prirode čovjeku.

Sa zapada, sjevera i istoka nadvisuju je planinski masivi Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora.
U reljefu oko Krke ističu se planinski zid na sjeveru koji tvore Dinara, Uilica i jugoistočni ogranci Velebita, poljske udoline (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje), vapnenačke zaravni (sjevernodalmatinska, kistanjska i zaravni oko Krke i Čikole) i kanjoni s tokovima Krke, Krčića i Čikole. Između poljskih udolina i zaravni smještena je planina Promina.

Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, podno 22 m visokog Topoljskog slapa, a utječe u Jadransko more kraj Šibenika. Duga je 72,5 km, od čega slatkovodni dio 49, a bočati 23,5 km. Ukupni pad toka je 224 m. U slatkovodnom dijelu toka prima pet pritoka: Krčić (10,5 km), Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km), Butišnicu (39 km) i Čikolu s Vrbom (37,8 km), a u potopljenom dijelu ušća rijeku Guduču (7 km). Hidrogeološki slijev rijeke Krke prekriva površinu od 2 500 do 2 650 km2. Srednji godišnji protok Krke preko Skradinskog buka je oko 55 m3/s, a dnevni protok varira od 5 do približno 565 m3/s.

Današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama. Nakon würmske oledbe u pleistocenu zbog općeg otapanja ledene kore na planetu Zemlji došlo je do dizanja razine mora te potapanja današnje jadranske obale. U to vrijeme oblikovan je i estuarij rijeke Krke od Šibenika do Prukljanskog jezera. Stvaranjem sedrenih naslaga u poslijewürmskom razdoblju počinje izdizanje Skradinskog buka, Roškog slapa i ostalih slapova duž vodotoka te stvaranje Visovačkog jezera i ostalih nakupina vode u kanjonskim dijelovima današnje Krke. Umjetnim putem nastalo je samo jezero Brljan radi akumulacije vode za rad hidroelektrane Miljacka.
U slijevu rijeke Krke uočavaju se tri područja: planinsko, polja i zaravni. Planinsko područje obuhvaća sjeveroistočni dio slijeva gornjeg toka rijeke Krke. Polja obuhvaćaju srednji dio slijeva, a znatnije su površine četiri polja: Plavno, te Kninsko, Kosovo i Petrovo polje. Vodom je najbogatije Kninsko polje, na čijem se rubu nalazi izvor rijeke Krke, u špilji podno Topoljskog slapa, na 224 m nadmorske visine.
U Kninskom polju, u prva 4 km toka, rijeka Krka prima glavninu svojih pritoka. Prvi znatniji lijevi pritok je Kosovčica, a desni Orašnica. Nizvodno od ušća Orašnice, nakon što napusti Kninsko polje, s desne strane u Krku utječe njezina najizdašnija pritoka, Butišnica. Petrovim poljem protječe rijeka Čikola, posljednja pritoka u slatkovodnom toku Krke, čije se ušće nalazi iznad Skradinskog buka.
Najizdašniji izvori uzduž kanjona rijeke Krke jesu Miljacka i Jaruga, a u kanjonu rijeke Čikole izvor Torak. Izvor Miljacka, na desnoj obali Krke, izravna je veza između Zrmanje i Krke i jedinstven hidrogeološki fenomen.
Nizvodno od Skradinskog buka tok Krke pod utjecajem je mora, a izvori su bočati. Jedina veća pritoka u donjem dijelu potopljenog ušća Krke je Guduča.

Rijeka Krka, od svog izvora ispod slapa Krčić (poznati i kao Veliki buk ili Topoljski buk) pa do podnožja Skradinskog buka, s priobalnim pojasom u širini od sto metara, u kanjonskom dijelu do njegova grebena, je 1962. Zakonom o zaštiti prirode proglašena rezervatom prirodnih predjela. Proglašenjem Nacionalnog parka „Krka“ 1985. i izmjenom granica 1997. uzvodni dio toka Krke od slapa Krčić do granice NP „Krka“ ostao je zaštićen kao Značajni krajobraz „Krka krajolik-gornji tok“.

U jednom od tri izvora Krke, u potpunoj tami, obitavaju endemični rak Monolistra hercegoviniesis brevipes i Spalaeocaris pretneri, endem Dinarida.

U gornjem toku rijeke Krke žive četiri ribe uvrštene u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske:

Zlousta pastrva ( Salmothymus obtusirostris krkensis) endem Krke

primorska pastrva (Salmo faroides)

Ilirski ( Squalius illyricus) i Zrmanjski klen ( Squalius zrmanjae).

Značajni krajobraz „Krka krajolik-gornji tok“ koji počinje izvorom Krke, a završava sjevernom granicom NP Krka, najvećim dijelom površine vezan je uz grad Knin što gradu i stanovnicima donosi brojene vrijednosti, ali rijeci i njenom ekosustavu mnoge ugroze.

Krški plato koji okružuje rijeku Krku i njene pritoke bogat je otvorenim staništima u kojima obitava oko 75% populacije velike ševe (Melanocorypha calandra) i stoga je najvažnije područje u Hrvatskoj za očuvanje ove ptice. Cijelo to područje obiluje vodenim tijelima (najvažnije je Prokljansko jezero) te stoga predstavlja važna odmorišta u seobi i zimovališta za brojne migratorne ptice vodarice. Na platou nalazimo i ostatke šume hrasta medunca što je iznimno značajno jer u njima obitavaju populacije crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), rijetke vrste u mediteranskoj bioregiji Hrvatske.

  • Rijeka Krka